preskoči na sadržaj

Srednja škola Duga Resa

Login
Kad kiša pada...





Zlato skockani

VIDI - nominirana stranica


google plus

http://ispiti.skole.hr/beta/mentor1/common/

http://public.mzos.hr/Default.aspx

https://www.postani-student.hr/Ucilista/Default.aspx

http://www.skole.hr/

http://www.carnet.hr/

http://www.studij.hr/

SickBrick by Mladen Bošnjak

KNJIŽNICA

Voditelj: Karolina Hosu, dipl. knjižničar i prof. hrvatskoga jezika

RADNO VRIJEME:
Ponedjeljak: 8:00 h -14:00 h
Srijeda: 8:00 h – 14:00 h
Petak(svaki drugi): 8:00 h -14:00 h

NOVINE SENZACIJA

Školske novine Senzacija

Školske novine SenzacijaŠkolske novine Senzacija

 

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Intervju: Vanna Planinac i Karlo Mihalić
Autor: Ana Vine, 17. 6. 2015.

Odličan uspjeh ove su godine na državnom natjecanju "Čitanjem do zvijezda" ostvarili učenici 3.A razreda Vanna Planinac i Karlo Mihalić. O svojoj ljubavi prema knjizi i čitanju s njima je razgovarala Marija Cindrić.


Na ovogodišnjem natjecanju „Čitanjem do zvijezda“, učenici trećeg razreda gimnazije Vanna Planinac i Karlo mihalić su ostvarili odlične rezultate plasirajući se na državno natjecanje te osvojivši tamo 5. I 9. mjesto. Prvotni zadatak je bio pročitati: „Lovac u žitu“(J.D.Salinger) i „Bijela kao mlijeko, crvena kao krv“(Alessandro D´avenia) te riješiti skup zadataka o tim djelima. Za županijsko natjecanje su morali čitati još „Punoglavce“ - Ante Tomića, a na državnom su rješavali zadatke vezane uz sva ta djela plus „U divljini“-Jona Krakauera, te zadatke iz opće kulture.  Savjesno su se posvetili čitanju tih knjiga, pa nas ni ne čudi postignut uspjeh na natjecanju. Pogledajmo kakvi su njihovi dojmovi, te što imaju za reći o ljepoti čitanja knjiga.

Zašto ste se odlučili prijaviti na natjecanje "Čitanjem do zvijezda"?

KARLO: Vidio sam natjecanje kao priliku da se prisilim pročitati još koju knjigu, a na popisu se pojavio i „Lovac u žitu“ koji dolazi na maturi.

VANNA: Odlučila sam se prijaviti iz znatiželje i jer mi se svidjelo natjecanje koje je vezano baš uz čitanje knjiga koje nisu na školskom popisu lektire.

Kakva su vaša iskustva s tim natjecanjem?

KARLO: Ove sam godine prvi puta čuo za to natjecanje i drago mi je da sam se prijavio. Knjige sa popisa su sve bile odlične, atmosfera na natjecanjima je bila super i drago mi je da sam upoznao nove ljude koji također vole čitati. Ako se sljedeće godine opet bude organiziralo natjecanje, mislim da se neću prijaviti zbog priprema za maturu, ali svakako preporučujem ostalim razredima da se prijave jer nemaju ništa za izgubiti, samo dobiti.

VANNA: Natjecanje mi se jako svidjelo i ako se sljedece godine ponudi mogućnost da se ponovno prijavimo, svakako hocu.

Čitate li inače, kakve knjige vas najviše zanimaju?

KARLO: Trenutno se rijetko nađem u situaciji da imam vremena svojevoljno čitati pogotovo uz lektiru i pripreme za maturu. Najviše knjiga pročitam na ljetnim praznicima i često su to romani s psihološkom i znanstveno-fantastičnom tematikom. Volim tu i tamo pročitati neki krimić, pa i horror, ali to je više u obliku kratkih priča i creepy-pasta.

VANNA: Čitam kad imam vremena, nemam određenu vrstu knjiga koju najviše volim. Knjigu ću posuditi ako je tema interesantna, ako mi ju je netko preporučio ili mi se jednostavno svidi naslov, pa hajde, da vidim o čemu se radi! Ali ako baš moram izdvojiti, najviše me privuku knjige s psihološkim temama i razne biografije.

Sjećate li se prve knjige koju ste pročitali?

KARLO: Misliš one neobavezne? Od „pravih“ knjiga je to vjerojatno bio onaj prvi Harry Potter i mislim da sam imao 11 godina. Inače nisam pročitao ni jednu ostalu Harry Potter knjigu jer sam pogledao sve filmove pa mi je i malo žao zbog toga jer mi filmovi temeljeni na knjizi često unište želju za čitanjem te knjige.

VANNA: Iskreno, ne sjećam se koja je bila prva, ali vjerojatno se radilo o slikovnicama koje sam čitala uz mamu, a ako ćemo o prvim pravim knjigama koje nisu lektire bile bi to knjige dječjih i jednostavnih tema, a kasnije lagani krimići.

Kako se javila ljubav prema čitanju?

KARLO: Kroz djetinjstvo sam doma imao puno knjiga i svaki put kad bih nešto pročitao do kraja (u početku su to bile one Hlapićeve priče od 12 stranica) osjećao sam se sretnim jer sam nešto uspio sam napraviti.

VANNA: Ljubav prema čitanju usađena je od mame koja mi je čitala od najranijeg djetinjstva, a i naslijeđena od tate koji je svaki tjedan znao čitati po dvije-tri razlicite knjige koje su me uvijek privlačile svojom zagonetnošću i veličinom.

Sto vam je draže, pogledati film ili pročitati dobru knjigu?

KARLO: U svakom slučaju bih radije pročitao neku dobru knjigu nego pogledao film. Nema ništa boljeg od okretanja posljednje stranice i tog trenutka kada shvatiš da je knjiga gotova. Onda slijedi ono vraćanje u stvarni svijet i počinješ se pitati zašto nema još, zar je to stvarno gotovo. Kod filma je proces prepasivan, nema nikakvog uloženog truda i na kraju nema nikakve kvalitetne katarze pogotovo ako se radi o nekoj prosječnoj romantičnoj komediji i slično.

VANNA: Ne bih mogla to usporediti, svaki puta je drugacije. Nekada je tema bolje obrađena u knjizi, nekad u filmu. Oboje svakako ima svoje prednosti. Knjiga nam daje prostora da sami oblikujemo slike pomoću svoje mašte i razvijemo svoj vlastiti film u glavi, dok nam gotov film servira temu na već obraden, stvaran način kojemu nemamo pravo više ništa dodavati.

Imate li za preporučiti nama neku knjigu koja vas se posebno dojmila (I zašto)?

KARLO: Nedavno sam pročitao jednu kratku priču od Shirley Jackson, „The Lottery“, i svakako bih je preporučio. Nemam neku omiljenu knjigu koju bih mogao preporučiti, ali svakako bi bilo dobro da pročitate trenutno aktualne „Igre gladi“ jer u studenom izlazi posljednji film iz trilogije, a meni su se jako dojmile knjige.

VANNA: Ima mnogo knjiga koje su me se dojmile, a koju bi preporučila, ovisi o čitateljevom ukusu za vrstu. Možda bih cak preporučila knjigu što smo čitali za natjecanje "U divljini" Jona Krakauera jer je uistinu zanimljiva, poučna i ostavlja dubok dojam.

Volite li pisati? Ako da, što? Pišete li  možda dnevnik?

KARLO: Ne mislim da sam nadaren za pisanje, ali volim pisati. Možda ću se u nekoj dalekoj budućnosti odlučiti napisati knjigu . Nisam nikada pisao dnevnike, ali znam dosta ljudi koji su ih pisali (ili još pišu) i to je svakako pohvalno jer su dnevnici izvrstan način da si organizirate misli.

VANNA: Volim pisati i pišem dnevnik koji često zanemarim zbog obaveza i ubrzanog tempa. Najdraža stvar je proviriti u stranice nekih prošlih dana i prisjetiti se radosnih događaja.

(s učenicima razgovarala: Marija Cindrić, 3.A)

 

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Intervju: Vanna Planinac i Karlo Mihalić
Autor: Ana Vine, 17. 6. 2015.

Odličan uspjeh ove su godine na državnom natjecanju "Čitanjem do zvijezda" ostvarili učenici 3.A razreda Vanna Planinac i Karlo Mihalić. O svojoj ljubavi prema knjizi i čitanju s njima je razgovarala Marija Cindrić.


Na ovogodišnjem natjecanju „Čitanjem do zvijezda“, učenici trećeg razreda gimnazije Vanna Planinac i Karlo mihalić su ostvarili odlične rezultate plasirajući se na državno natjecanje te osvojivši tamo 5. I 9. mjesto. Prvotni zadatak je bio pročitati: „Lovac u žitu“(J.D.Salinger) i „Bijela kao mlijeko, crvena kao krv“(Alessandro D´avenia) te riješiti skup zadataka o tim djelima. Za županijsko natjecanje su morali čitati još „Punoglavce“ - Ante Tomića, a na državnom su rješavali zadatke vezane uz sva ta djela plus „U divljini“-Jona Krakauera, te zadatke iz opće kulture.  Savjesno su se posvetili čitanju tih knjiga, pa nas ni ne čudi postignut uspjeh na natjecanju. Pogledajmo kakvi su njihovi dojmovi, te što imaju za reći o ljepoti čitanja knjiga.

Zašto ste se odlučili prijaviti na natjecanje "Čitanjem do zvijezda"?

KARLO: Vidio sam natjecanje kao priliku da se prisilim pročitati još koju knjigu, a na popisu se pojavio i „Lovac u žitu“ koji dolazi na maturi.

VANNA: Odlučila sam se prijaviti iz znatiželje i jer mi se svidjelo natjecanje koje je vezano baš uz čitanje knjiga koje nisu na školskom popisu lektire.

Kakva su vaša iskustva s tim natjecanjem?

KARLO: Ove sam godine prvi puta čuo za to natjecanje i drago mi je da sam se prijavio. Knjige sa popisa su sve bile odlične, atmosfera na natjecanjima je bila super i drago mi je da sam upoznao nove ljude koji također vole čitati. Ako se sljedeće godine opet bude organiziralo natjecanje, mislim da se neću prijaviti zbog priprema za maturu, ali svakako preporučujem ostalim razredima da se prijave jer nemaju ništa za izgubiti, samo dobiti.

VANNA: Natjecanje mi se jako svidjelo i ako se sljedece godine ponudi mogućnost da se ponovno prijavimo, svakako hocu.

Čitate li inače, kakve knjige vas najviše zanimaju?

KARLO: Trenutno se rijetko nađem u situaciji da imam vremena svojevoljno čitati pogotovo uz lektiru i pripreme za maturu. Najviše knjiga pročitam na ljetnim praznicima i često su to romani s psihološkom i znanstveno-fantastičnom tematikom. Volim tu i tamo pročitati neki krimić, pa i horror, ali to je više u obliku kratkih priča i creepy-pasta.

VANNA: Čitam kad imam vremena, nemam određenu vrstu knjiga koju najviše volim. Knjigu ću posuditi ako je tema interesantna, ako mi ju je netko preporučio ili mi se jednostavno svidi naslov, pa hajde, da vidim o čemu se radi! Ali ako baš moram izdvojiti, najviše me privuku knjige s psihološkim temama i razne biografije.

Sjećate li se prve knjige koju ste pročitali?

KARLO: Misliš one neobavezne? Od „pravih“ knjiga je to vjerojatno bio onaj prvi Harry Potter i mislim da sam imao 11 godina. Inače nisam pročitao ni jednu ostalu Harry Potter knjigu jer sam pogledao sve filmove pa mi je i malo žao zbog toga jer mi filmovi temeljeni na knjizi često unište želju za čitanjem te knjige.

VANNA: Iskreno, ne sjećam se koja je bila prva, ali vjerojatno se radilo o slikovnicama koje sam čitala uz mamu, a ako ćemo o prvim pravim knjigama koje nisu lektire bile bi to knjige dječjih i jednostavnih tema, a kasnije lagani krimići.

Kako se javila ljubav prema čitanju?

KARLO: Kroz djetinjstvo sam doma imao puno knjiga i svaki put kad bih nešto pročitao do kraja (u početku su to bile one Hlapićeve priče od 12 stranica) osjećao sam se sretnim jer sam nešto uspio sam napraviti.

VANNA: Ljubav prema čitanju usađena je od mame koja mi je čitala od najranijeg djetinjstva, a i naslijeđena od tate koji je svaki tjedan znao čitati po dvije-tri razlicite knjige koje su me uvijek privlačile svojom zagonetnošću i veličinom.

Sto vam je draže, pogledati film ili pročitati dobru knjigu?

KARLO: U svakom slučaju bih radije pročitao neku dobru knjigu nego pogledao film. Nema ništa boljeg od okretanja posljednje stranice i tog trenutka kada shvatiš da je knjiga gotova. Onda slijedi ono vraćanje u stvarni svijet i počinješ se pitati zašto nema još, zar je to stvarno gotovo. Kod filma je proces prepasivan, nema nikakvog uloženog truda i na kraju nema nikakve kvalitetne katarze pogotovo ako se radi o nekoj prosječnoj romantičnoj komediji i slično.

VANNA: Ne bih mogla to usporediti, svaki puta je drugacije. Nekada je tema bolje obrađena u knjizi, nekad u filmu. Oboje svakako ima svoje prednosti. Knjiga nam daje prostora da sami oblikujemo slike pomoću svoje mašte i razvijemo svoj vlastiti film u glavi, dok nam gotov film servira temu na već obraden, stvaran način kojemu nemamo pravo više ništa dodavati.

Imate li za preporučiti nama neku knjigu koja vas se posebno dojmila (I zašto)?

KARLO: Nedavno sam pročitao jednu kratku priču od Shirley Jackson, „The Lottery“, i svakako bih je preporučio. Nemam neku omiljenu knjigu koju bih mogao preporučiti, ali svakako bi bilo dobro da pročitate trenutno aktualne „Igre gladi“ jer u studenom izlazi posljednji film iz trilogije, a meni su se jako dojmile knjige.

VANNA: Ima mnogo knjiga koje su me se dojmile, a koju bi preporučila, ovisi o čitateljevom ukusu za vrstu. Možda bih cak preporučila knjigu što smo čitali za natjecanje "U divljini" Jona Krakauera jer je uistinu zanimljiva, poučna i ostavlja dubok dojam.

Volite li pisati? Ako da, što? Pišete li  možda dnevnik?

KARLO: Ne mislim da sam nadaren za pisanje, ali volim pisati. Možda ću se u nekoj dalekoj budućnosti odlučiti napisati knjigu . Nisam nikada pisao dnevnike, ali znam dosta ljudi koji su ih pisali (ili još pišu) i to je svakako pohvalno jer su dnevnici izvrstan način da si organizirate misli.

VANNA: Volim pisati i pišem dnevnik koji često zanemarim zbog obaveza i ubrzanog tempa. Najdraža stvar je proviriti u stranice nekih prošlih dana i prisjetiti se radosnih događaja.

(s učenicima razgovarala: Marija Cindrić, 3.A)

 

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Intervju: Vanna Planinac i Karlo Mihalić
Autor: Ana Vine, 17. 6. 2015.

Odličan uspjeh ove su godine na državnom natjecanju "Čitanjem do zvijezda" ostvarili učenici 3.A razreda Vanna Planinac i Karlo Mihalić. O svojoj ljubavi prema knjizi i čitanju s njima je razgovarala Marija Cindrić.


Na ovogodišnjem natjecanju „Čitanjem do zvijezda“, učenici trećeg razreda gimnazije Vanna Planinac i Karlo mihalić su ostvarili odlične rezultate plasirajući se na državno natjecanje te osvojivši tamo 5. I 9. mjesto. Prvotni zadatak je bio pročitati: „Lovac u žitu“(J.D.Salinger) i „Bijela kao mlijeko, crvena kao krv“(Alessandro D´avenia) te riješiti skup zadataka o tim djelima. Za županijsko natjecanje su morali čitati još „Punoglavce“ - Ante Tomića, a na državnom su rješavali zadatke vezane uz sva ta djela plus „U divljini“-Jona Krakauera, te zadatke iz opće kulture.  Savjesno su se posvetili čitanju tih knjiga, pa nas ni ne čudi postignut uspjeh na natjecanju. Pogledajmo kakvi su njihovi dojmovi, te što imaju za reći o ljepoti čitanja knjiga.

Zašto ste se odlučili prijaviti na natjecanje "Čitanjem do zvijezda"?

KARLO: Vidio sam natjecanje kao priliku da se prisilim pročitati još koju knjigu, a na popisu se pojavio i „Lovac u žitu“ koji dolazi na maturi.

VANNA: Odlučila sam se prijaviti iz znatiželje i jer mi se svidjelo natjecanje koje je vezano baš uz čitanje knjiga koje nisu na školskom popisu lektire.

Kakva su vaša iskustva s tim natjecanjem?

KARLO: Ove sam godine prvi puta čuo za to natjecanje i drago mi je da sam se prijavio. Knjige sa popisa su sve bile odlične, atmosfera na natjecanjima je bila super i drago mi je da sam upoznao nove ljude koji također vole čitati. Ako se sljedeće godine opet bude organiziralo natjecanje, mislim da se neću prijaviti zbog priprema za maturu, ali svakako preporučujem ostalim razredima da se prijave jer nemaju ništa za izgubiti, samo dobiti.

VANNA: Natjecanje mi se jako svidjelo i ako se sljedece godine ponudi mogućnost da se ponovno prijavimo, svakako hocu.

Čitate li inače, kakve knjige vas najviše zanimaju?

KARLO: Trenutno se rijetko nađem u situaciji da imam vremena svojevoljno čitati pogotovo uz lektiru i pripreme za maturu. Najviše knjiga pročitam na ljetnim praznicima i često su to romani s psihološkom i znanstveno-fantastičnom tematikom. Volim tu i tamo pročitati neki krimić, pa i horror, ali to je više u obliku kratkih priča i creepy-pasta.

VANNA: Čitam kad imam vremena, nemam određenu vrstu knjiga koju najviše volim. Knjigu ću posuditi ako je tema interesantna, ako mi ju je netko preporučio ili mi se jednostavno svidi naslov, pa hajde, da vidim o čemu se radi! Ali ako baš moram izdvojiti, najviše me privuku knjige s psihološkim temama i razne biografije.

Sjećate li se prve knjige koju ste pročitali?

KARLO: Misliš one neobavezne? Od „pravih“ knjiga je to vjerojatno bio onaj prvi Harry Potter i mislim da sam imao 11 godina. Inače nisam pročitao ni jednu ostalu Harry Potter knjigu jer sam pogledao sve filmove pa mi je i malo žao zbog toga jer mi filmovi temeljeni na knjizi često unište želju za čitanjem te knjige.

VANNA: Iskreno, ne sjećam se koja je bila prva, ali vjerojatno se radilo o slikovnicama koje sam čitala uz mamu, a ako ćemo o prvim pravim knjigama koje nisu lektire bile bi to knjige dječjih i jednostavnih tema, a kasnije lagani krimići.

Kako se javila ljubav prema čitanju?

KARLO: Kroz djetinjstvo sam doma imao puno knjiga i svaki put kad bih nešto pročitao do kraja (u početku su to bile one Hlapićeve priče od 12 stranica) osjećao sam se sretnim jer sam nešto uspio sam napraviti.

VANNA: Ljubav prema čitanju usađena je od mame koja mi je čitala od najranijeg djetinjstva, a i naslijeđena od tate koji je svaki tjedan znao čitati po dvije-tri razlicite knjige koje su me uvijek privlačile svojom zagonetnošću i veličinom.

Sto vam je draže, pogledati film ili pročitati dobru knjigu?

KARLO: U svakom slučaju bih radije pročitao neku dobru knjigu nego pogledao film. Nema ništa boljeg od okretanja posljednje stranice i tog trenutka kada shvatiš da je knjiga gotova. Onda slijedi ono vraćanje u stvarni svijet i počinješ se pitati zašto nema još, zar je to stvarno gotovo. Kod filma je proces prepasivan, nema nikakvog uloženog truda i na kraju nema nikakve kvalitetne katarze pogotovo ako se radi o nekoj prosječnoj romantičnoj komediji i slično.

VANNA: Ne bih mogla to usporediti, svaki puta je drugacije. Nekada je tema bolje obrađena u knjizi, nekad u filmu. Oboje svakako ima svoje prednosti. Knjiga nam daje prostora da sami oblikujemo slike pomoću svoje mašte i razvijemo svoj vlastiti film u glavi, dok nam gotov film servira temu na već obraden, stvaran način kojemu nemamo pravo više ništa dodavati.

Imate li za preporučiti nama neku knjigu koja vas se posebno dojmila (I zašto)?

KARLO: Nedavno sam pročitao jednu kratku priču od Shirley Jackson, „The Lottery“, i svakako bih je preporučio. Nemam neku omiljenu knjigu koju bih mogao preporučiti, ali svakako bi bilo dobro da pročitate trenutno aktualne „Igre gladi“ jer u studenom izlazi posljednji film iz trilogije, a meni su se jako dojmile knjige.

VANNA: Ima mnogo knjiga koje su me se dojmile, a koju bi preporučila, ovisi o čitateljevom ukusu za vrstu. Možda bih cak preporučila knjigu što smo čitali za natjecanje "U divljini" Jona Krakauera jer je uistinu zanimljiva, poučna i ostavlja dubok dojam.

Volite li pisati? Ako da, što? Pišete li  možda dnevnik?

KARLO: Ne mislim da sam nadaren za pisanje, ali volim pisati. Možda ću se u nekoj dalekoj budućnosti odlučiti napisati knjigu . Nisam nikada pisao dnevnike, ali znam dosta ljudi koji su ih pisali (ili još pišu) i to je svakako pohvalno jer su dnevnici izvrstan način da si organizirate misli.

VANNA: Volim pisati i pišem dnevnik koji često zanemarim zbog obaveza i ubrzanog tempa. Najdraža stvar je proviriti u stranice nekih prošlih dana i prisjetiti se radosnih događaja.

(s učenicima razgovarala: Marija Cindrić, 3.A)

 

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Intervju: Vanna Planinac i Karlo Mihalić
Autor: Ana Vine, 17. 6. 2015.

Odličan uspjeh ove su godine na državnom natjecanju "Čitanjem do zvijezda" ostvarili učenici 3.A razreda Vanna Planinac i Karlo Mihalić. O svojoj ljubavi prema knjizi i čitanju s njima je razgovarala Marija Cindrić.


Na ovogodišnjem natjecanju „Čitanjem do zvijezda“, učenici trećeg razreda gimnazije Vanna Planinac i Karlo mihalić su ostvarili odlične rezultate plasirajući se na državno natjecanje te osvojivši tamo 5. I 9. mjesto. Prvotni zadatak je bio pročitati: „Lovac u žitu“(J.D.Salinger) i „Bijela kao mlijeko, crvena kao krv“(Alessandro D´avenia) te riješiti skup zadataka o tim djelima. Za županijsko natjecanje su morali čitati još „Punoglavce“ - Ante Tomića, a na državnom su rješavali zadatke vezane uz sva ta djela plus „U divljini“-Jona Krakauera, te zadatke iz opće kulture.  Savjesno su se posvetili čitanju tih knjiga, pa nas ni ne čudi postignut uspjeh na natjecanju. Pogledajmo kakvi su njihovi dojmovi, te što imaju za reći o ljepoti čitanja knjiga.

Zašto ste se odlučili prijaviti na natjecanje "Čitanjem do zvijezda"?

KARLO: Vidio sam natjecanje kao priliku da se prisilim pročitati još koju knjigu, a na popisu se pojavio i „Lovac u žitu“ koji dolazi na maturi.

VANNA: Odlučila sam se prijaviti iz znatiželje i jer mi se svidjelo natjecanje koje je vezano baš uz čitanje knjiga koje nisu na školskom popisu lektire.

Kakva su vaša iskustva s tim natjecanjem?

KARLO: Ove sam godine prvi puta čuo za to natjecanje i drago mi je da sam se prijavio. Knjige sa popisa su sve bile odlične, atmosfera na natjecanjima je bila super i drago mi je da sam upoznao nove ljude koji također vole čitati. Ako se sljedeće godine opet bude organiziralo natjecanje, mislim da se neću prijaviti zbog priprema za maturu, ali svakako preporučujem ostalim razredima da se prijave jer nemaju ništa za izgubiti, samo dobiti.

VANNA: Natjecanje mi se jako svidjelo i ako se sljedece godine ponudi mogućnost da se ponovno prijavimo, svakako hocu.

Čitate li inače, kakve knjige vas najviše zanimaju?

KARLO: Trenutno se rijetko nađem u situaciji da imam vremena svojevoljno čitati pogotovo uz lektiru i pripreme za maturu. Najviše knjiga pročitam na ljetnim praznicima i često su to romani s psihološkom i znanstveno-fantastičnom tematikom. Volim tu i tamo pročitati neki krimić, pa i horror, ali to je više u obliku kratkih priča i creepy-pasta.

VANNA: Čitam kad imam vremena, nemam određenu vrstu knjiga koju najviše volim. Knjigu ću posuditi ako je tema interesantna, ako mi ju je netko preporučio ili mi se jednostavno svidi naslov, pa hajde, da vidim o čemu se radi! Ali ako baš moram izdvojiti, najviše me privuku knjige s psihološkim temama i razne biografije.

Sjećate li se prve knjige koju ste pročitali?

KARLO: Misliš one neobavezne? Od „pravih“ knjiga je to vjerojatno bio onaj prvi Harry Potter i mislim da sam imao 11 godina. Inače nisam pročitao ni jednu ostalu Harry Potter knjigu jer sam pogledao sve filmove pa mi je i malo žao zbog toga jer mi filmovi temeljeni na knjizi često unište želju za čitanjem te knjige.

VANNA: Iskreno, ne sjećam se koja je bila prva, ali vjerojatno se radilo o slikovnicama koje sam čitala uz mamu, a ako ćemo o prvim pravim knjigama koje nisu lektire bile bi to knjige dječjih i jednostavnih tema, a kasnije lagani krimići.

Kako se javila ljubav prema čitanju?

KARLO: Kroz djetinjstvo sam doma imao puno knjiga i svaki put kad bih nešto pročitao do kraja (u početku su to bile one Hlapićeve priče od 12 stranica) osjećao sam se sretnim jer sam nešto uspio sam napraviti.

VANNA: Ljubav prema čitanju usađena je od mame koja mi je čitala od najranijeg djetinjstva, a i naslijeđena od tate koji je svaki tjedan znao čitati po dvije-tri razlicite knjige koje su me uvijek privlačile svojom zagonetnošću i veličinom.

Sto vam je draže, pogledati film ili pročitati dobru knjigu?

KARLO: U svakom slučaju bih radije pročitao neku dobru knjigu nego pogledao film. Nema ništa boljeg od okretanja posljednje stranice i tog trenutka kada shvatiš da je knjiga gotova. Onda slijedi ono vraćanje u stvarni svijet i počinješ se pitati zašto nema još, zar je to stvarno gotovo. Kod filma je proces prepasivan, nema nikakvog uloženog truda i na kraju nema nikakve kvalitetne katarze pogotovo ako se radi o nekoj prosječnoj romantičnoj komediji i slično.

VANNA: Ne bih mogla to usporediti, svaki puta je drugacije. Nekada je tema bolje obrađena u knjizi, nekad u filmu. Oboje svakako ima svoje prednosti. Knjiga nam daje prostora da sami oblikujemo slike pomoću svoje mašte i razvijemo svoj vlastiti film u glavi, dok nam gotov film servira temu na već obraden, stvaran način kojemu nemamo pravo više ništa dodavati.

Imate li za preporučiti nama neku knjigu koja vas se posebno dojmila (I zašto)?

KARLO: Nedavno sam pročitao jednu kratku priču od Shirley Jackson, „The Lottery“, i svakako bih je preporučio. Nemam neku omiljenu knjigu koju bih mogao preporučiti, ali svakako bi bilo dobro da pročitate trenutno aktualne „Igre gladi“ jer u studenom izlazi posljednji film iz trilogije, a meni su se jako dojmile knjige.

VANNA: Ima mnogo knjiga koje su me se dojmile, a koju bi preporučila, ovisi o čitateljevom ukusu za vrstu. Možda bih cak preporučila knjigu što smo čitali za natjecanje "U divljini" Jona Krakauera jer je uistinu zanimljiva, poučna i ostavlja dubok dojam.

Volite li pisati? Ako da, što? Pišete li  možda dnevnik?

KARLO: Ne mislim da sam nadaren za pisanje, ali volim pisati. Možda ću se u nekoj dalekoj budućnosti odlučiti napisati knjigu . Nisam nikada pisao dnevnike, ali znam dosta ljudi koji su ih pisali (ili još pišu) i to je svakako pohvalno jer su dnevnici izvrstan način da si organizirate misli.

VANNA: Volim pisati i pišem dnevnik koji često zanemarim zbog obaveza i ubrzanog tempa. Najdraža stvar je proviriti u stranice nekih prošlih dana i prisjetiti se radosnih događaja.

(s učenicima razgovarala: Marija Cindrić, 3.A)

 

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Intervju: Vanna Planinac i Karlo Mihalić
Autor: Ana Vine, 17. 6. 2015.

Odličan uspjeh ove su godine na državnom natjecanju "Čitanjem do zvijezda" ostvarili učenici 3.A razreda Vanna Planinac i Karlo Mihalić. O svojoj ljubavi prema knjizi i čitanju s njima je razgovarala Marija Cindrić.


Na ovogodišnjem natjecanju „Čitanjem do zvijezda“, učenici trećeg razreda gimnazije Vanna Planinac i Karlo mihalić su ostvarili odlične rezultate plasirajući se na državno natjecanje te osvojivši tamo 5. I 9. mjesto. Prvotni zadatak je bio pročitati: „Lovac u žitu“(J.D.Salinger) i „Bijela kao mlijeko, crvena kao krv“(Alessandro D´avenia) te riješiti skup zadataka o tim djelima. Za županijsko natjecanje su morali čitati još „Punoglavce“ - Ante Tomića, a na državnom su rješavali zadatke vezane uz sva ta djela plus „U divljini“-Jona Krakauera, te zadatke iz opće kulture.  Savjesno su se posvetili čitanju tih knjiga, pa nas ni ne čudi postignut uspjeh na natjecanju. Pogledajmo kakvi su njihovi dojmovi, te što imaju za reći o ljepoti čitanja knjiga.

Zašto ste se odlučili prijaviti na natjecanje "Čitanjem do zvijezda"?

KARLO: Vidio sam natjecanje kao priliku da se prisilim pročitati još koju knjigu, a na popisu se pojavio i „Lovac u žitu“ koji dolazi na maturi.

VANNA: Odlučila sam se prijaviti iz znatiželje i jer mi se svidjelo natjecanje koje je vezano baš uz čitanje knjiga koje nisu na školskom popisu lektire.

Kakva su vaša iskustva s tim natjecanjem?

KARLO: Ove sam godine prvi puta čuo za to natjecanje i drago mi je da sam se prijavio. Knjige sa popisa su sve bile odlične, atmosfera na natjecanjima je bila super i drago mi je da sam upoznao nove ljude koji također vole čitati. Ako se sljedeće godine opet bude organiziralo natjecanje, mislim da se neću prijaviti zbog priprema za maturu, ali svakako preporučujem ostalim razredima da se prijave jer nemaju ništa za izgubiti, samo dobiti.

VANNA: Natjecanje mi se jako svidjelo i ako se sljedece godine ponudi mogućnost da se ponovno prijavimo, svakako hocu.

Čitate li inače, kakve knjige vas najviše zanimaju?

KARLO: Trenutno se rijetko nađem u situaciji da imam vremena svojevoljno čitati pogotovo uz lektiru i pripreme za maturu. Najviše knjiga pročitam na ljetnim praznicima i često su to romani s psihološkom i znanstveno-fantastičnom tematikom. Volim tu i tamo pročitati neki krimić, pa i horror, ali to je više u obliku kratkih priča i creepy-pasta.

VANNA: Čitam kad imam vremena, nemam određenu vrstu knjiga koju najviše volim. Knjigu ću posuditi ako je tema interesantna, ako mi ju je netko preporučio ili mi se jednostavno svidi naslov, pa hajde, da vidim o čemu se radi! Ali ako baš moram izdvojiti, najviše me privuku knjige s psihološkim temama i razne biografije.

Sjećate li se prve knjige koju ste pročitali?

KARLO: Misliš one neobavezne? Od „pravih“ knjiga je to vjerojatno bio onaj prvi Harry Potter i mislim da sam imao 11 godina. Inače nisam pročitao ni jednu ostalu Harry Potter knjigu jer sam pogledao sve filmove pa mi je i malo žao zbog toga jer mi filmovi temeljeni na knjizi često unište želju za čitanjem te knjige.

VANNA: Iskreno, ne sjećam se koja je bila prva, ali vjerojatno se radilo o slikovnicama koje sam čitala uz mamu, a ako ćemo o prvim pravim knjigama koje nisu lektire bile bi to knjige dječjih i jednostavnih tema, a kasnije lagani krimići.

Kako se javila ljubav prema čitanju?

KARLO: Kroz djetinjstvo sam doma imao puno knjiga i svaki put kad bih nešto pročitao do kraja (u početku su to bile one Hlapićeve priče od 12 stranica) osjećao sam se sretnim jer sam nešto uspio sam napraviti.

VANNA: Ljubav prema čitanju usađena je od mame koja mi je čitala od najranijeg djetinjstva, a i naslijeđena od tate koji je svaki tjedan znao čitati po dvije-tri razlicite knjige koje su me uvijek privlačile svojom zagonetnošću i veličinom.

Sto vam je draže, pogledati film ili pročitati dobru knjigu?

KARLO: U svakom slučaju bih radije pročitao neku dobru knjigu nego pogledao film. Nema ništa boljeg od okretanja posljednje stranice i tog trenutka kada shvatiš da je knjiga gotova. Onda slijedi ono vraćanje u stvarni svijet i počinješ se pitati zašto nema još, zar je to stvarno gotovo. Kod filma je proces prepasivan, nema nikakvog uloženog truda i na kraju nema nikakve kvalitetne katarze pogotovo ako se radi o nekoj prosječnoj romantičnoj komediji i slično.

VANNA: Ne bih mogla to usporediti, svaki puta je drugacije. Nekada je tema bolje obrađena u knjizi, nekad u filmu. Oboje svakako ima svoje prednosti. Knjiga nam daje prostora da sami oblikujemo slike pomoću svoje mašte i razvijemo svoj vlastiti film u glavi, dok nam gotov film servira temu na već obraden, stvaran način kojemu nemamo pravo više ništa dodavati.

Imate li za preporučiti nama neku knjigu koja vas se posebno dojmila (I zašto)?

KARLO: Nedavno sam pročitao jednu kratku priču od Shirley Jackson, „The Lottery“, i svakako bih je preporučio. Nemam neku omiljenu knjigu koju bih mogao preporučiti, ali svakako bi bilo dobro da pročitate trenutno aktualne „Igre gladi“ jer u studenom izlazi posljednji film iz trilogije, a meni su se jako dojmile knjige.

VANNA: Ima mnogo knjiga koje su me se dojmile, a koju bi preporučila, ovisi o čitateljevom ukusu za vrstu. Možda bih cak preporučila knjigu što smo čitali za natjecanje "U divljini" Jona Krakauera jer je uistinu zanimljiva, poučna i ostavlja dubok dojam.

Volite li pisati? Ako da, što? Pišete li  možda dnevnik?

KARLO: Ne mislim da sam nadaren za pisanje, ali volim pisati. Možda ću se u nekoj dalekoj budućnosti odlučiti napisati knjigu . Nisam nikada pisao dnevnike, ali znam dosta ljudi koji su ih pisali (ili još pišu) i to je svakako pohvalno jer su dnevnici izvrstan način da si organizirate misli.

VANNA: Volim pisati i pišem dnevnik koji često zanemarim zbog obaveza i ubrzanog tempa. Najdraža stvar je proviriti u stranice nekih prošlih dana i prisjetiti se radosnih događaja.

(s učenicima razgovarala: Marija Cindrić, 3.A)

 

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju