preskoči na sadržaj

Srednja škola Duga Resa

Login
Kad kiša pada...





Zlato skockani

VIDI - nominirana stranica


google plus

http://ispiti.skole.hr/beta/mentor1/common/

http://public.mzos.hr/Default.aspx

https://www.postani-student.hr/Ucilista/Default.aspx

http://www.skole.hr/

http://www.carnet.hr/

http://www.studij.hr/

SickBrick by Mladen Bošnjak

KNJIŽNICA

Voditelj: Karolina Hosu, dipl. knjižničar i prof. hrvatskoga jezika

RADNO VRIJEME:
Ponedjeljak: 8:00 h -14:00 h
Srijeda: 8:00 h – 14:00 h
Petak(svaki drugi): 8:00 h -14:00 h

NOVINE SENZACIJA

Školske novine Senzacija

Školske novine SenzacijaŠkolske novine Senzacija

 

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Pažnja i poremećaj pažnje
Autor: Marko Stupić, 9. 10. 2011.

razmišljanje dubokoumna

Pažnja se može definirati kao sposobnost usmjeravanja mentalne aktivnosti na bitnu informaciju te istovremenog isključivanja manje značajnih misli i osjeta. U samoj srži pažnje nalazi se sposobnost koncentracije. Pažnja i koncentracija u velikoj mjeri ovise i o nekim biološko-fiziološkim karakteristikama organizma (npr. o funkcioniranju središnjeg živčanog sustava, poglavito mozga, te o temperamentu osobe). Kod odraslih i kod djece, pažnja, budnost i koncentracija utječu na percepciju svijeta, te predstavljaju središnju ulogu u tome koje će podatke naš um dobiti, a koje neće.


Razvoju pažnje i koncentracije kod djece mogu pomoći slijedeće aktivnosti:

  • Precrtavanje jednostavnijih i složenijih predložaka, npr. geometrijskih likova, crteža, i sl.
  • Bojanje vlastitih crteža ili predložaka u bojankama, s posebnim „zadatkom“: obraćanjem pažnje da se bojom ne prijeđe rub crteža;
  • Slaganje različitih slagalica, puzzli ...;
  • Pronalaženje skrivenih likova i traženje razlika na sličnim slikama, uspoređivanje dvije ili više slika, što je na njima promijenjeno, izostavljeno ili dodano;
  • Razvrstavanje kocki, lego kockica i drugog, pomaganje u razvrstavanju posuđa kod kuće, razvrstavanje novčića po vrijednosti,  kuglica po boji i veličini, pravljenje ogrlica po određenom redoslijedu, skupljanje kamenčića, sličica, markica itd., igre kartama...;
  • Različiti zadaci opažanja: promatranje tijeka neke radnje ili događaja, dovršavanje rečenice usmeno ili pismeno (promatrati policajca na raskrižju, dati djetetu da jednu minutu promatra sliku i poslije pitati npr. ”Koliko je na slici bilo osoba, prozora, životinja...?”) itd.
  • Misaoni zadaci, tipa “Kad se vratim s posla, podsjeti me na…”, “Što sve moraš pripremiti ako želiš napisati zadaću?”, “Postavi stol za sve nas, što ti je sve za to potrebno?”;
  • Različite vježbe kombiniranja, kao što su umetanje riječi, rješavanje križaljki, dopunjavanje riječi, pogađanje životinja, cvijeća i dr. prema djelomičnim opisima,  npr. “Što je to – ima četiri noge, krzno, spretno se penje po drveću?”, različite društvene igre ...;
  • Igre razvrstavanja po nekim kriterijima, npr. “Napiši sve životinje koje imaju krila.”, “Poznaješ li životinje koje imaju više od četiri noge?” itd.,igre: država - grad - rijeka i sl.

Poremećaj pažnje

Poremećaj pažnje je najčešće dijagnosticiran poremećaj ponašanja kod djece školske dobi. Vrlo često se veže uz ADHD sindrom, ali može postojati i kao odvojena dijagnostička kategorija (ADD, ili attention deficit disorder, poremećaj pomanjkanja pažnje/pozornosti). Bitno je znati da je poremećaj pažnje u velikoj mjeri organski utemeljen, odnosno javlja se kao posljedica bioloških i organskih disfunkcija. Smatra se da je utemeljen u fiziološki uvjetovanoj smanjenoj aktivnosti predfrontalnog dijela kore velikog mozga.
Osim bioloških uzroka, poremećaj pažnje mogu pojačati tzv. razvojna hiperaktivnost (pojačana aktivnost i pomanjkanje pažnje karakteristično za djecu predškolske dobi), djetetov temperament (živo, zainteresirano i pokretno dijete koje stalno traži nove poticaje), te faktori utemeljeni u obitelji i sredini u kojoj se dijete kreće (negativna obiteljska atmosfera, nedosljedan stil roditeljstva, ...).

Poremećaj pažnje tako može izazvati niz simptoma, kao što su:

  • kratkotrajni opseg pažnje (dijete je lako omesti u onome što radi);
  • rastresenost (djetetu je lako odvratiti pažnju, djeluje odsutno);
  • nedostatak upornosti (dijete vrlo brzo odustaje od zadatka);
  • stalni pokret (dijete ne sjedi mirno, stalno je ubrzano, govori bez poticaja, pokreti su mu istrzani);
  • slabo raspolaganje vremenom;
  • slaba organiziranost;
  • oklijevanje i loša prosudba;
  • slabija sposobnost učenja metodom „vlastite kože“ (iz iskustva);
  • kratkotrajno pamćenje.

Tzv. lutajuća pažnja se odnosi na znatno slabiju sposobnost djeteta školske dobi u usmjeravanju pažnje na bitne podražaje, a može se manifestirati u obliku slijedećih razvojnih disfunkcija:

  • poteškoće s detaljima (dijete ne uočava detalje ili „miješa“ slične podražaje, npr. b i d);
  • zapažanje sporednih i nebitnih stvari/podražaja;
  • poremećaji spavanja (dijete je teško uspavati, noću ne spava dobro ili postoji neravnoteža spavanja i budnosti);
  • kratko trajanje pažnje (dijete gubi interes i pažnju prije očekivanog vremena);
  • usporena pažnja (dijete se predugo zadržava na jednom podražaju i ne uspijeva pratiti protok informacija);
  • oscilirajuća pažnja (pažnja i koncentracija su nestalne, povremeno dobre a povremeno slabe);
  • vidna i slušna distraktibilnost (dijete privlače nevažne slike i zvukovi, zbog kojih se ne može usmjeriti na bitne sadržaje);
  • socijalna distraktibilnost (dijete smetaju uglavnom vršnjaci i grupa, pa pritom čini mnogo pogrešaka koje ne zapaža i ne može kontrolirati svoj rad).

Kako pomoći školarcu sa slabijom sposobnosti pažnje i koncentracije?

  • Stvaranjem svakodnevne rutine. Bitno je da dijete uvijek uči u otprilike isto doba dana (npr. nakon ručka, nakon odmora, prije večere ...), jer se time olakšava i usmjerava koncentracija za učenje.
  • Stvaranjem pozitivnih navika. Navikavanjem djece da pripremaju i pospremaju svoje mjesto za učenje i svoj školski pribor, da pribilježe zadatke za zadaću, da sami pripreme knjige i bilježnice za idući školski dan ...
  • Navikavanjem učenja i pisanja zadaća uvijek na istom mjestu. Već samo sjedanje na mjesto na kojem je dijete naviklo učiti pridonosi stvaranju psihološke spremnosti za rad.
  • Izradom plana. Ako je potrebno, pomozite djetetu da napravi plan za učenje i pisanje domaćih zadaća.
  • Učenjem učenja. Upućujte dijete u dobre navike i metode učenja, kao što su primjerice podcrtavanje bitnoga, ponavljanje, samostalno prepričavanje, učenje u manjih dijelovima, korištenje različitih kreativnih mnemotehnika (tehnika zapamćivanja), ali i tome kad je bitno privremeno stati, napraviti malu pauzu i odmoriti se, te zatim odmorniji pristupiti nastavku učenja. Isto tako, bitno je dijete poticati da uči pomalo ali češće, pogotovo djecu koja imaju slabije razvijenu sposobnost pažnje i koncentracije.
  • Pohvalama. Pohvalite djetetov trud i napredak. Nemojte biti previše orijentirani na školske ocjene i školski uspjeh. U radu s djetetom slabije pažnje treba biti strpljiv i pripravan na sporiji napredak, a ne biti sklon kritiziranju, optuživanju i moraliziranju, a posebice kažnjavanju. Zapamtite, slabija pažnja je velikim dijelom izvan voljne kontrole djeteta!
  • Savjetima i preporukama koje smo dali u tekstu o ADHD sindromu, kao i savjetovanjem kod za to područje stručnih osoba.

Ana Plazonić Fabian, prof.

Izvor: skole.hr





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju